13. Savjetovanje uzgajivača ovaca i koza
i 20. izložba hrvatskih ovčjih i kozjih sireva

Po tradiciji, Savjetovanje uzgajivača ovaca i koza i Izložba hrvatskih ovčjih i kozjih sireva se održavaju u drugoj polovici mjeseca listopada. Tako je i ovogodišnje trinaesto po redu savjetovanje održano 20. i 21. listopada u Hotelu Malin u Malinskoj na otoku Krku.

Organizatori ovog dvodnevnog druženja uzgajivača ovaca i koza Republike Hrvatske su bili Hrvatska poljoprivredna agencije (Odjel za razvoj ovčarstva, kozarstva i uzgoja malih životinja) i Hrvatski savez uzgajivača ovaca i koza. Pri organizaciji je i ove godine veliku pomoć pružio Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Pokrovitelji „Trinaestog savjetovanje uzgajivača ovaca i koza“ i „Dvanaeste izložba hrvatskih ovčjih i kozjih sireva“ su bili Ministarstvo poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja i Primorsko-goranska županija.
Brojnim nazočnim uzgajivačima i gostima su se prilikom svečanog otvaranja obratili u ime organizatora, Hrvatske poljoprivredne agencije ravnatelj dr. sc. Zdravko Barać, te gospodin Antun Jureša, predsjednik Hrvatskog saveza uzgajivača ovaca i koza. Ispred Primorsko-goranske županije koja je po treći puta supokrovitelj i domaćin obratio se pročelnik Odjela za gospodarstvo, turizam i poljoprivredu gospodin Berislav Tulić. U ime glavnog pokrovitelja, Ministarstva poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja, savjetovanje je svečano otvorio državni tajnik gospodin Stjepan Mikolčić.

Od samih početaka cilj organizacije Savjetovanja uzgajivača ovaca i koza nije bio samo da se uzgajivači kroz stručna predavanja upoznaju s najnovijim saznanjima vezanim uz hranidbu, tehnologiju proizvodnje mesa, mlijeka i sira, zdravstvenu zaštitu ovaca i koza, te ekonomske aspekte proizvodnje, već i da Savjetovanje bude mjesto gdje će uzgajivači moći u međusobnim kontaktima izmijeniti iskustva, a također imati priliku upoznati se i porazgovarati s našim vodećim stručnjacima za to područje poljoprivredne proizvodnje. O tome da se ti ciljevi ostvaruje govori da se svake godine povećava interes uzgajivača za sudjelovanje, tako da je ove godine na predavanjima bilo nazočno više od 250 uzgajivača s područja cijele Republike Hrvatske koji su imali priliku saslušati četrnaest predavanja koja su otisnuta i u Zborniku kojeg su dobili svi sudionici savjetovanja:

U ovom predavanju naročito je naglašena glavna aktivnost odjela, uzgojno selekcijski rad koji se provodi prema „Programu uzgoja i selekcije ovaca u Republici Hrvatskoj“ i „Programa gojidbenog stvaranja koza u Republici Hrvatskoj“. I u tijeku ove godine Odjel za razvoj ovčarstva kozarstva i uzgoja malih životinja je nastavio suradnju sa Hrvatskim savezom uzgajivača ovaca i koza i Bitehniškom fakultetom iz Domžala, Republika Slovenija na uvođenju BLUP-a za mliječna svojstva u ovčarstvu i kozarstvu Republike Hrvatske tako da će po prvi puta i uzgajivači mliječnih pasmina ovaca dobiti izračun uzgojne vrijednosti za svoja grla. Organizacijom stočarskih izložbi na kojima su uzgajivači predstavili najbolja grla iz svojih stada su prikazani rezultati provedbe uzgojnih programa. Kroz uspješnu organizaciju izložbi naročito se ogleda i napor Hrvatske poljoprivredne agencije i Hrvatskog saveza uzgajivača ovaca i koza u očuvanju naših izvornih pasmina ovaca i koza i povećanju njihove proizvodnosti. Kontinuiranim radom na izdavanju časopisa „Ovčarsko-kozarski list“ i organizacijom savjetovanja za uzgajivače ovaca i koza s izložbom ovčjih i kozjih sireva te različitih predavanja za članove udruga se stalno educiraju uzgajivači. Naročito je važno pravovremeno obavještavanje uzgajivača o svim važnim temama koje se tiču ovčarske i kozarske proizvodnje. Odjel za razvoj ovčarstva, kozarstva i uzgoja malih životinja je pomogao Hrvatskom savezu uzgajivača ovaca i koza u izradi novog Programa uzgoja ovaca i koza u Republici Hrvatskoj provedba kojeg će omogućiti da se naši uzgajivači kvalitetom i količinom svojih proizvoda lakše probiju na tržište Europske unije.

Povećanje proizvodnje (mlijeko, sir, …) i ostvarenje odgovarajuće ekonomske dobiti može se postići određenim napretkom u tehnologiji ali i uzgojno-selekcijskim radom. Naime, selekcijom izabiremo ‘najbolje’ životinje za gospodarski značajna svojstva, te ih koristimo kao roditelje slijedećih generacija potomaka. Tijekom dugotrajnog uzgoja, čovjek je selekcionirao životinje na što veću mliječnost, rast i dugovječnost, što bolju plodnost, te što veća legla. Od začetaka uzgoja pa do danas, kroz dugi niz godina, postignut je veliki napredak. U začecima uzgoja, selekcija se temeljila na odabiru životinja putem opaženih vrijednosti odnosno njihovog fenotipa. Tako je u primjeru odabira janjadi za uzgoj, jedini kriterij selekcije bila odluka samog uzgajivača koje mu janje najbolje odgovara obzirom na izgled. I današnje metode selekcije se temelje na odabiru najboljih životinja. Međutim, današnjom selekcijom želimo odabrati životinje sa najboljom uzgojnom vrijednosti kako bi genetski unaprijedili populaciju i poboljšali željena svojstva. Za procjenu uzgojne vrijednosti potrebni su proizvodni podaci, informacije o koreliranim svojstvima i porijeklo. Kroz ovaj rad autori su predstavili pojam i upotrebu uzgojne vrijednosti uzgajivačima i stručnim radnicima. Za pašku ovcu su predstavljena svojstva mliječnosti za koja će se uzgojne vrijednosti procjenjivati, postupak izračuna uzgojnih vrijednosti (statistički modeli, postupak standardizacije uzgojnih vrijednosti) kao i njihovo korištenje za selekciju u ovčarstvu (postupak dobivanja agregatne uzgojne vrijednosti koja se koristi za odabir životinja).

Suvremena ovčarska proizvodnja, posebice ona temeljena na visokoproizvodnim genotipovima, nije održiva bez dobrog menadžmenta, osobito u pojedinim kritičnim fazama uzgoja ovaca i janjadi. Osnovna pretpostavka uspješne ovčarske proizvodnje, bez obzira na proizvodni cilj i namjenu stada, jest kvalitetno osnovno stado dobrog genetskog potencijala, zdravo, dobro paženo i hranjeno. Osim toga, poznavanje procesa reprodukcije vrlo je važno u svakom gospodarenju budući da je uspješnost reprodukcije temelj svake ovčarske proizvodnje (mesa, mlijeka i vune). Reprodukcijska učinkovitost jedinke, kao i cijelog stada u velikoj mjeri ovisi i o dobi muške i ženske šilježi pri prvom pripustu. Janjenje, kao i odbiče su također kritične faze u uzgoju ovaca i janjadi budući da se uvjeti u kojima će se ovce janjiti te prihvat i othrana dobivenog pomlatka izravno odražavaju na ekonomičnost ovčarske proizvodnje. Dobro proveden i pravovremen postupak zasušenja važan je za oporavak organizma i obnovu mliječne žlijezde u fazi pripreme ovaca za nadolazeću pripusnu sezonu i laktaciju. O svim ovim razdobljima u uzgoju ovaca u svom radu nas autori vrlo opširno upoznaju, dajući istovremeno savjete kako uz najoptimalnije tehnološke promjene povećati proizvodnju i spriječiti gubitke u stadu.
Prof. dr. sc. Velimir Sušić (Veterinarski fakultet, Zagreb): Izlučivanje kao dio sustava obnove stada. Obnovom stada održavamo njegovu poželjnu veličinu (brojnost) i poboljšavamo kvalitetu. Obnovu provodimo izlučivanjem starih i niže-proizvodnih životinja te njihovim nadomještanjem s odabranim podmatkom. Podmladak mora biti odabran uz primjenu uzgojno-selekcijskih postupaka i kriterija kojima se poboljšava genetski kapacitet stada za određenu proizvodnju stada, npr. meso ili mlijeko. Kada donosimo odluku o izlučenju pojedinačnog grla iz stada najčešće moramo uvažiti vise razloga zbog kojih daljnje zadržavanje tog grla znači povećani trošak i manje unosnu proizvodnju. O najčešćim razlozima izlučenja i njihovom utjecaju na stado nas je autor iscrpno upoznao u svom predavanju.

Prema ekonomskom tumačenju dodana vrijednost označava razliku između ukupnog prihoda od prodaje i ukupnog troška. U marketingu dodana vrijednost označava stvaranje konkurentske prednosti kroz vezanje, kombiniranje ili značajke pakiranja i koristi koje se ostvaruju predodžbom veće vrijednosti kod potrošača. Svaki korak u procesu proizvodnje koji poboljšava proizvod, te rezultira stvaranjem više neto vrijednosti samog proizvoda, označava dodavanje vrijednosti. Kroz dodanu vrijednost potrošači dobiju dodatnu prednost koju ne moraju dodatno platiti, ili plaćaju manje nego što je vrijednost koju proizvod za njih ima (u mikroekonomiji se to naziva potrošačev probitak). Dodavanje percipirane vrijednosti proizvodu ili usluzi je način na koji se može povećati ponuda bez dodatnog povećavanja troškova. Također može pomoći u diferenciranju od konkurentskih proizvoda. Dodavanje vrijednosti može biti doživljeno kroz praktičnost, upravljanje rizicima, odnosom cijene i koristi, itd. Svaki se proizvod može smatrati proizvodom dodane vrijednosti ukoliko mu je proizvođač povećao vrijednost svojim radom i kreativnošću. Kako kroz ove proizvode značajno poboljšati poslovanje obiteljskog gospodarstva i omogućiti stabilan prihod tijekom cijele godine nas je uputio autor kroz svoj rad i predavanje.

Što nam je prije svega potrebno da bi uspješno prerađivali mlijeko? S ovim pitanjem često započinjem predavanja. Mnogi odgovaraju: kalupi, kotao za sirenje, kvalitetno sirilo i tako dalje. Ne smatram ove odgovore posve točnima. Prije svega treba nam laktofriz i klimatizacija u prostoriji gdje prerađujemo mlijeko i prostoriji u kojoj zrije sir. Dok ne uložite u laktofriz i klimatizaciju nemojte nabaviti niti jednu mliječnu životinju. Mnogi od davnina tradicionalno uzgajaju i muzu ovce i koze te proizvode različite mliječne proizvode onako kako su to činili njihovi preci. „Tako je radio moj djed, tako radim i ja, to je najbolje i najkvalitetnije“. Postavlja se pitanje da li se i vi danas vozite u drvenim kolima koje vuku volovi kao vaš djed nekad ili možda imate neki bolji auto za prijevoz. Možda taj auto ima i klimu! Često se govori o klimatskim promjenama. Klima postaje sve toplija, prosječno za par stupnjeva toplija u odnosu na klimu kad su naši preci pravili sir. Upravo ova jesen je zorni primjer. Nekada su naši preci većinu svoje proizvodnje koristili za vlastitu potrošnju, pa je sir za domaću konzumaciju uvijek bio „dobar“, prodavalo se malo ili ništa, a mi danas većinu proizvodnje prodajemo našim kupcima koji očekuju dobru i uvijek istu kvalitetu te nas mogu kritizirati, ako nešto nije po njihovoj volji, ili ako kvaliteta varira. Povrh toga vjerojatno slijedeći put neće kupiti sir od nas.Sir je „živ“. Prema tome, postoji i „mrtav“ sir, kad se prereže zaudara poput uginule životinje, po mokraći, amonijaku i truleži. Kao i sve drugo što smatramo živim i sir se idealno ponaša onda kad mu osiguramo idealnu temperaturu. Što je idealna temperatura u pojedinim fazama proizvodnje sira? Na to pitanje nam je autor dao odgovor kroz ovaj rad.

Kroz rad autori su informirali proizvođače i prerađivače ovčjeg i kozjeg mlijeka u RH, o rezultatima ocjenjivanja ovčjih i kozjih sireva u desetogodišnjem razdoblju od 2000.-2010. godine. Cilj je bio prikazati trend kvalitete i raznolikost ovčjih i kozjih sireva. Od 1994. godine pa nadalje intenzivira se proizvodnja sira na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, osnivaju se male mljekare, odnosno sirane, koje proizvode ovčje i kozje sireve, ovisno o regiji i tradicijske sireve. Trend proizvodnje sireva na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i mini siranama podržalo je resorno Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, programima potpora, kredita i besplatnog obrazovanja (kroz škole za sirare i mljekare, tečajeve i radionice) Uz aktivno učešće Hrvatske poljoprivredne agencije (HPA, prije Hrvatski stočarski selekcijski centar) i Hrvatskog zavoda za poljoprivredno savjetodavnu službu (HZPSS-a), rezultat zajedničkog rada je veći broj registriranih malih sirana, koje ispunjavaju standarde Europske unije. Danas, dio njih, svakodnevno snabdijeva sirom lokalne trgovine ali i sve više velike trgovačke lance u većim gradovima. Kao ozbiljni proizvođači delikatesne hrane, proizvođači sireva su uvidjeli da proizvedeni sir mora zadovoljiti određene kriterije propisane Zakonom o hrani. Hrvatska poljoprivredna agencija, organi lokalne samouprave i udruge proizvođača potiču tradicijsku proizvodnju i očuvanje narodne baštine u proizvodnji sira. Da bi sir bio prepoznatljiv mora uz vanjski izgled zadovoljiti svojom kvalitetom i posebnošću a time i prepoznatljivošću. Jedan od načina edukacije proizvođača, a time i poboljšanja kvalitete sireva je i 11-godišnje ocjenjivanje sireva, javne dodjele priznanja i medalja te njihova promocija.

Proizvodnja ovčjeg i kozjeg mlijeka u Republici Hrvatskoj temelji se, ovisno o području i pasmini, na ekstenzivnom i intenzivnom načinu držanja. Tako su i bolesti koje ugrožavaju zdravlje mliječnih ovaca i koza uvjetovane brojnim čimbenicima. Svaka bolest predstavlja gubitak u proizvodnji zbog smanjene proizvodnosti, troškova liječenje, zabrane prerade ili isporuke mlijeka, uginuća i utroška radne snage. Kao što smo naveli pojava pojedinih bolesti uvjetovana je područjem i načinom držanja a neke bolesti su vezanu isključivo za pasminu. U intenzivnoj proizvodnji ovčjeg i kozjeg mlijeka najčešće se uzgajaju visokomliječne pasmine kao što su istočnofrizijska ovca, francuska alpska i sanska koza. Ekstenzivna proizvodnja se temelji isključivo na izvornim pasminama ovaca kao što su paška, creska, krčka i istarska ovca. Bolesti koje se javljaju u intenzivnoj proizvodnji najčešće su posljedica nepravilne hranidbe, smještaja i neprovođenja preventivnih mjera kojima štitimo zdravlje stada. U ekstenzivnim uzgojima gubitke uzrokuju parazitske bolesti i one koje nastaju kao posljedica pogrešne hranidbe. U radu je autor ukratko opisao bolesti koje, slikovito rečeno, stalno prijete mliječnim ovcama i kozama u intenzivnim i ekstenzivnim uzgojima.
 

Analizom uzroka uginuća ovaca i koza tijekom posljednje 4 godine utvrđenih na Hrvatskom veterinarskom institutu uočen je znatan porast broja uginuća zbog enterotoksemija. Štoviše pojava enterotoksemije koza u Hrvatskoj nije niti opisana u našoj stručnoj literaturi. Bolest u koza je tijekom 2011. godine u nekoliko stada dijagnosticirana i jasno prepoznata kao ozbiljan zdravstveni problem u uzgoju. Kako se u pravilu radi o smrtonosnim bolestima vrlo brzog tijeka, praktički bez mogućnosti liječenja, smatramo potrebnim uzgajivače koza i ovaca upoznati sa ovom grupom bolesti, tim više što zbog brojnosti uginuća isplativost cjelokupne proizvodnje može u nekim stadima biti dovedena u pitanje. Bez kraćeg uvoda o naravi bakterije Clostridium perfringens koja proizvodi toksin, uzročnik enterotoksemije, i okolnosti pod kojima bolest nastaje nije moguće shvatiti činjenice vezane uz razumijevanje same bolesti, pa time niti sprečavanje njezine pojave u stadu. Stoga nastavno autor je iznio najosnovnije, ali neophodne informacije vezane uz ove bolesti.
 

Ukupan broj somatskih stanica u mlijeku pokazuje kakav je higijenski status kvalitete mlijeka te je ujedno i indikator zdravlja vimena. Somatske stanice su većinom stanice imunološkog sustava životinje. One su dio prirodnog obrambenog mehanizma a čine ih: limfociti, makrofagi, neutrofili. Ukupan broj somatskih stanica služi kao indikator upale mliječne žlijezde. Somatske stanice treba smanjiti u mlijeku jer time povećavamo količinu proizvedenog sira i njegov vijek trajanja, one smanjuju proizvodnju mlijeka, smanjujemo uzimanje lijekova i antibiotika, a i ukoliko predajemo mlijeka, mljekare nam daju veću premiju. Na broj somatskih stanica utječe broj laktacije, stadij laktacije, pasmina, genetika, kao i stres. Pravilno upravljanje farmom podrazumijeva kontrolu broja somatskih stanica svake ovce i koze, te cijelog stada, periodično provođenje mastitis testa na sumnjivim ovcama i kozama, te vođenje potpune dokumentacije o svim slučajevima kliničkog mastitisa, kao i njegovog liječenja. Povećanje kvalitete mužnje smanjuje bolesti vimena, a time i broja somatskih stanica u mlijeku. Autor rada nas upoznaje s pravilnim načinom strojne mužnje ovaca i koza, kao i značajem redovitog i kvalitetnog servisiranja uređaja za mužnju.
 

Glavni problem u korištenju travnjaka (pogotovo prirodnih i poluprirodnih) u Republici Hrvatskoj, uz čestu košnju u kasnim stadijima razvoja tratine i izostavljanje gnojidbe, je nekontrolirano napasivanje. Jednom riječju ne postoji sustavna organizacija korištenja travnjaka, što rezultira niskim prinosima, slabom kakvoćom krme i postupnom degradacijom travnjaka. U mnogim područjima RH, a pogotovo u jadranskom području, ispaša ovaca je slobodna, pri čemu se ne vodi računa ni o opterećenju pašnjaka, ni o optimalnom početku i završetku ispaše. Tijekom vegetacijske sezone životinje slobodno pasu, pri čemu dolazi do selektivne ispaše, jer stoka bira najkvalitetnije vrste koje izumiru i nestaju s travnjaka, a šire se manje kvalitetne i nepoželjne vrste, jer ih stoka ne dira i omogućava im donošenje sjemena i daljnje širenje. Tako nepoželjne biljne vrste postaju dominantne na travnjaku (npr. zečiji trn, razne mlječike itd). Umjesto ovakvog nepoželjnog korištenja travnjaka trebalo bi, tamo gdje je god to moguće, uvesti jednu od metoda sustavnog korištenja travnjaka. O pravilnoj organizaciji napasivanja na pašnjaku, koja će dovesti do povećanja kvalitete i količine proizvedene zelene mase nas je u svom predavanju upoznao profesor Leto.
 

Svakih nekoliko godine naši se proizvođači susreću s već periodičkim ponavljanjima sušnih godina, pa tako i sa svim problemima povezanim s nedostatkom krme u suši, te naročito nakon nje. Kada su u pitanju prirodne nepogode, suša se ne događa preko noći, kao npr. poplava, te nam daje mogućnost da unaprijed planiramo i rješavamo potencijalne probleme i prije nego se oni dogode. Nagli pljusak i kiša donosi vremensko poboljšanje samo u očima “običnih” ljudi i meteorologa, no ta kiša neće nam pripremiti i pospremiti potrebnu krmu u sjenike, kako bi imali dovoljno sijena i ostalih voluminoza za nadolazeće hladnije vrijeme i hranidbu ovaca i koza zimi. Pa što bi mi trebali učiniti kada kiša prestane? Prva stvar koju mnogi od nas čine je jadikovati i žaliti se na proteklo vrijeme. Samo žaljenje samog sebe i depresija, uz svakodnevna ponavljanja vlastite nemogućnosti u rješavanju problema, neće nam puno pomoći, već se trebamo trgnuti i početi raditi nešto konstruktivno, kako bi nastalu situaciju što bezbolnije prošli. Što točno raditi u slučaju suše u cilju povećanja proizvedene voluminozne krme i njenog boljeg očuvanja i iskorištenja nas je na savjetovanju podučio autor Goran Kiš.
 

Izmjenama IPARD programa u 2010. godini omogućeno je ovčarskom i kozarskom sektoru daljnji razvoj i korištenje ovog pretpristupnog programa. Sukladno komunikaciji resornog ministarstva i Europske komisije dozvoljena su ulaganja u sektor mliječnog ovčarstva i kozarstva, zbog dostizanja standarda u kvaliteti mlijeka. Donošenjem Pravilnika o provedbi mjere 101 i 103 unutar IPARD programa, objavljenog u Narodnim novinama br. 10/11 od 24.01.2011. stekli su se preduvjeti za ulaganja u ovaj sektor. Prema odredbama navedenog Pravilnika u Mjeri 101 dozvoljena su ulaganja u izgradnju i/ili rekonstrukciju i/ili opremanje objekata za držanje ovaca ili koza, zatim ulaganja u izgradnju i/ili rekonstrukciju skladišnih kapaciteta za stajski gnoj uključujući opremu za rukovanje i korištenje stajskog gnoja, ulaganja u izgradnju i/ili rekonstrukciju i/ili opremanje građevina za obradu otpadnih voda, popratnih energetskih objekata, uključujući uređaje za obradu otpadnih voda i opremu za sprečavanje onečišćenja zraka te ulaganja u izgradnju i/ili opremanje bio- plinskih postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. U Mjeri 103 dozvoljena su ulaganja između ostalog, u sektoru mlijeka i mljekarstva te u sektoru prerade mesa za pogone koji nisu usklađeni s EU standardima na području javnog zdravstva. Unutar sektor mlijeka i mljekarstva prihvatljiva su ulaganja u rekonstrukciju ili opremanje pogona za preradu mlijeka i mliječnih proizvoda, u opremu za obradu otpadnih voda, u specijalizirana transportna vozila za prijevoz sirovog mlijeka. Iznimno, prihvatljivo je ulaganje u izgradnju pogona za preradu mlijeka i mliječnih proizvoda, samo ako postojeći kapacitet (objekt) nije moguće uskladiti sa EU standardima na području javnog zdravstva te isti mora biti zatvoren na kraju ulaganja. Opširnije o mogućnostima iskorištavanja sredstava kroz IPARD program je napisano u radu izdanom u Zborniku predavanja sa savjetovanja.