Održano glavno godišnje okupljanje
hrvatskih uzgajivača ovaca i koza

Već tradicionalno, druga polovica mjeseca listopada je rezervirana za održavanje glavnog skupa uzgajivača ovaca i koza. Tako je bilo i ove godine, pa su se „14. savjetovanje uzgajivača ovaca i koza“ i „13. izložba hrvatskih ovčjih i kozjih sireva“ održali 18. i 19. listopada u Trogiru, u organizaciji Hrvatske poljoprivredne agencije i Hrvatskog saveza uzgajivača ovaca i koza te pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede i Splitsko-dalmatinske županije. Savjetovanje je posjetilo više od 250 uzgajivača ovaca i koza, kao i stručnjaka za ovčarsku i kozarsku proizvodnju.

Na svečanom otvorenju manifestacije ravnatelj HPA dr. sc. Zdravko Barać istaknuo je značaj dugogodišnjeg kontinuiteta održavanja ove manifestacije koja je postala središnje mjesto okupljanja svih koji su na bilo koji način vezani uz ovčarsku ili kozarsku proizvodnju. Predavanjima koja su uzgajivači imali priliku pratiti tijekom svih tih godina, obrađene su brojne teme vezane uz uzgoj i selekciju ovaca i koza, prevenciju i liječenje bolesti, hranidbu, proizvodnju krme, ekonomiku proizvodnje, proizvodnju mlijeka i sira, mužnju … Najbolji stručnjaci su uvijek tijekom Savjetovanja prenosili najnovija iskustva i saznanja uzgajivačima, a osim toga, istaknuta je važnost razmjene iskustava i znanja između samih uzgajivača.
U ime suorganizatora Hrvatskog saveza uzgajivača ovaca i koza, nazočnima se obratio dugogodišnji predsjednik Antun Jureša. On je naglasio odličnu suradnju Hrvatske poljoprivredne agencije (HPA) i Saveza na brojnim zajedničkim projektima. Osim organizacije Savjetovanja i Izložbe sira, te brojnih stočarskih izložbi, posebno je istaknuo projekte na zaštiti proizvoda dobivenih uzgojem naših izvornih pasmina ovaca i koza. U svom govoru gospodin Antun Jureša je posebno čestitao uzgajivačima ovaca i koza koji su i pored iznimno teške i sušne godine uspjeli zadržati razinu i kvalitetu proizvodnje. Predstavnik Ministarstva poljoprivrede Tomislav Kiš, dr.vet.med., načelnik sektora zaštite zdravlja životinja i jedan od predavača ovogodišnjeg savjetovanja, je rekao da su svi preduvjeti koji su nužni za ulazak u EU iz područja ovčarstva i kozarstva učinjeni, a u suradnji s HPA je uređen i Registar ovaca i koza.

Savjetovanje i Izložbu je otvorio zamjenik župana Splitsko – dalmatinske županije gosp. Visko Haladić i tom prilikom istaknuo da Splitsko – dalmatinska županija ulaže znatna sredstva u razvoj ovčarstva i kozarstva na području Županije, sufinanciranjem nastupa na sajmovima, sudjelovanja proizvođača u raznim edukativnim radionicama, te sufinanciranjem istraživanja u razvoju poljoprivredne proizvodnje. Posebno je naglasio da Županija financijski podupire projekt standardizacije odlika dalmatinske pramenke te projekt očuvanja i revitalizacije proizvodnje bračkog sira.
O dojmovima s ovogodišnje 13. izložbe ovčjih i kozjih sireva okupljene je izvijestio član Povjerenstva za ocjenu sireva prof. dr. sc. Neven Antunac, a svi nagrađeni proizvođači sireva primili su prigodne plakete. Odmah po otvaranju Savjetovanja uslijedila je izložba i degustacija sireva s ovogodišnjeg ocjenjivanja.
Sudionici Savjetovanja su i ove godine imali priliku odslušati 15 predavanja naših uvaženih stručnjaka koja su i tiskana u Zborniku predavanja koji je dio materijala koji su dobili svi nazočni.
 

U središtu aktivnosti Odjela za razvoj ovčarstva, kozarstva i uzgoja malih životinja je uzgojno-selekcijski rad koji se provodi prema novom „Programu uzgoja i selekcije ovaca u Republici Hrvatskoj“ koji je predstavljen uzgajivačima na prošlogodišnjem savjetovanju, dok se uzgojni rad na području kozarstva još uvijek provodio prema starom „ Programu gojidbenog stvaranja koza u Republici Hrvatskoj“. Naročita pozornost je posvećena proširenju broja grla kojima se izračunava uzgojna vrijednost prema BLUP metodi. Zahvaljujući suradnji sa Biotehničkim fakultetom iz Domžala, Slovenija, uspjelo se uz do sada izračunavane uzgojne vrijednost za mliječne pasmine koza započeti i s izračunavanjem uzgojnih vrijednosti za mliječne pasmine ovaca od kojih dvije (paška ovca i istarska ovca) spadaju u naše izvorne pasmine. I ove godine je postojao veliki interes uzgajivača ovaca i koza da svoja najbolja grla predstave na stočarskim izložbama. Zato je Odjel u suradnji s udrugama članicama Saveza uzgajivača ovaca i koza organizirao jedanaest izložbi ovaca i koza od kojih je izložba ovaca i koza u sklopu jesenskog međunarodnog gudovečkog sajma i po broju i po kvaliteti izloženih grla svakako najznačajnija. Odjel nastoji pomoći u edukaciji uzgajivača ovaca i koza, tako da intenzivno radi i surađuje na izdavanju „Ovčarsko-kozarskog lista“ koji je u početku bio zamišljen kao glasilo Hrvatskog saveza uzgajivača ovaca i koza, a u zadnje vrijeme sve više ima edukativnu ulogu. Kroz njega uzgajivači sve više saznaju najnovija stručna i znanstvena saznanja koja se tiču tehnologija u ovčarsko-kozarskoj proizvodnji. U te stalne napore, koje Odjel ulaže u edukaciju uzgajivača spada i organizacija savjetovanja uzgajivača ovaca i koza, kao i državne izložbe ovčjih i kozjih sireva. Stari „Program gojidbenog stvaranja koza u Republici Hrvatskoj je izdan 1996. godine i pored toga što je imao veliki utjecaj na poboljšanje proizvodnih i uzgojnih karakteristika koza više nije, zbog napretka uzgojnih tehnologija u kozarstvu, mogao imati značajniju ulogu. Zato se pristupilo izradi novog „Programa uzgoja koza u Republici Hrvatskoj“ kojim su propisane mjere u uzgoju i selekciji koza uvažavajući sve promjene nastale u kozarskoj proizvodnji, a naročito i priznanje naših izvornih pasmina, hrvatske šarene koze i hrvatske bijele koze. Odjel je u izdavanju ovog uzgojnog programa pružio ključnu pomoć, a u provedbi svih mjera propisanih ovim programom će kao i do sada uspješno surađivati sa Hrvatskom savezom uzgajivača ovaca i koza.

Unapređenje stočarske proizvodnje sa genetskog stajališta ima za cilj izabrati (selekcionirati) životinje poželjnih fenotipova za gospodarski značajna svojstva, te ih koristiti kao roditelje slijedećih generacija potomaka. U posljednjih nekoliko godina, tradicionalne metode selekcije su nadopunjene genetskim analizama organizama temeljenim na otkrivanju gena koji utječu na izražaj određenih gospodarsko značajnih svojstava ili određivanju njihove približne lokacije/regije u genomu. Tako dolazimo do pojma genomike koja proučava genetski materijal neke jedinke na molekularnoj razini cijeloga genoma. Razvoj genomske selekcije u ovčarstvu, a naročito u kozarstvu odvija se sporijim tempom nego u govedarstvu. Međutim, ovce i koze čine znatni udio u ukupnoj svjetskoj proizvodnji mlijeka, mesa i vlakna, naročito u zemljama u razvoju. Stoga je bitno iskoristiti genetsku varijabilnost za poboljšanje proizvodnje ali i otpornosti na različite bolesti koristeći suvremene metode uzgoja. Genomska selekcija je svakako jedna od njih. To je naročito važno sada kada su predstavljeni novi programi uzgoja ovaca i koza u kojima važnu ulogu ima i upotrebe genomike u provedbi programa, u prvo vrijeme na utvrđivanju i potvrdi roditeljstva, a kasnije i na selekcijskom radu u određivanju uzgojne vrijednosti za pojedina svojstva.
 

Dalmatinska pramenka je nastala i stoljećima se uzgaja na području Velebita, Dinare, Svilaje, Kamešnice, Biokova, Dalmatinske zagore, Ravnih kotara, Cetinske krajine te na otocima. Iako navedena pasmina pripada skupini dugorepih ovaca kombiniranih proizvodnih odlika, glavni proizvod ove pasmine je meso, odnosno mlada janjetina. Ipak, u pojedinim gospodarstvima ovce muzu, a mlijeko najčešće u vlastitom domaćinstvu prerađuju u sir ili ga prodaju mljekari. Dalmatinska pramenka je s populacijom od oko 200.000 grla naša najbrojnija izvorna pasmina, a najviše ih se uzgaja na području Šibensko-kninske županije te nešto manje u Zadarskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Struktura i veličina stada dosta su varijabilni; od malih obiteljskih stada uzgajanih isključivo za podmirenje potreba gospodarstva najčešće za mesom, do većih komercijalnih stada (iznad 200 grla). U posljednjih pet godina provedena su različita istraživanja s ciljem utvrđivanja, definiranja i standardizacije mesnih odlika hrvatskih autohtonih pasmina ovaca, a što je preduvjet dobivanja neke od oznaka kvalitete (zaštićena izvornost – PDO; zaštićeno zemljopisno podrijetlo -PGI). Budući da je dalmatinska pramenka tek nedavno uvrštena na popis autohtonih pasmina ovaca, a ujedno je i dosad slabo proučavana, djelatnici Zavoda za specijalno stočarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatske poljoprivredne agencije su u suradnji s dalmatinskim županijama proveli istraživanje čija je svrha utvrđivanje mesnih odlika dalmatinske pramenke. S obzirom da janjetina dominira u ukupnoj proizvodnji mesa ovaca dalmatinske pramenke, u svom radu nas je profesor Mioč podrobnije, kroz opisane klaoničke pokazatelje, odlike trupova i kemijski sastav mesa janjadi, upoznao s ovim kvalitetnim proizvodom.
 

Dobrobit životinja je stanje u kojem su uvjeti života prilagođeni njihovim potrebama. Općenito smatra se da je zaštita dobrobiti ostvarena kada je životinja zdrava, ako joj je udobno, ako je na odgovarajući način hranjena i njegovana, sigurna je, ima mogućnosti ponašati se u skladu sa specifičnostima svoje vrste te ne pati od neugodnih stanja kao što su bol, strah i stres. Važnost dobrobiti životinja i svijest o potrebi njihove zaštite neprestano raste. O tome svjedoči i razvoj sve detaljnijih zakonskih okvira baziranih na obvezama države i posjednika životinja. Valja istaknuti da spomenuti procesi nisu posljedica samo etičke osviještenosti o životinjama kao osjećajnim bićima već i dokazanih činjenica prema kojima čovjek životinju iskorištava na najbolji način ukoliko ona pri tome živi u skladu s njezinom dobrobiti. U Republici Hrvatskoj zaštita životinja uređena je Zakonom o zaštiti životinja. Njime se određuju odgovornosti, obveze i dužnosti fizičkih i pravnih osoba radi zaštite životinja, što uključuje zaštitu njihova života, zdravlja i dobrobiti. Zakon o zaštiti životinja ima detaljniju provedbenu snagu kroz više pravilnika među kojima je za ovce i koze kao proizvodne životinje posebno važan Pravilnik o zaštiti životinja koje se uzgajaju u svrhu proizvodnje. Pravilnikom se pobliže definira odgovornost posjednika (vlasnik, korisnik ili skrbnik) životinja koji mora poduzeti sve razumne mjere da osigura dobrobit životinja te da se tim životinjama ne nanosi nikakva nepotrebna bol, patnja ili ozljeda. U svom radu nas je profesor Sušić upoznao što sve posjednik mora poduzimati i koje su njegove obaveze vezane uz dobrobit životinja za koje se brine, a upoznao nas je i sa primjerima programa unaprjeđenja dobrobiti u stadima ovaca i koza u Europi.
 

Uvjeti suše u naslovu se naravno ne odnose na uzgoj koza u sušnim područjima, nego na ekonomsko objašnjavanje kako se upravljajući troškovima može prilagoditi sušnim uvjetima koji su ove godine zahvatili našu poljoprivredu i još će se odraziti na uvjete poslovanja slijedeće godine. Na žalost, klimatske (ne)prilike jednako djeluju na tržište stočne hrane – povećavajući inpute za stočarsku proizvodnju i to bez tendencije smanjenja i kad su možda sljedeće godine uvjeti za proizvodnju voluminozne i koncentrirane krme bolji. Posljedica je to neuređenog tržišta inputa u poljoprivredi, za kojeg se rješenja ne vide tako skoro. Uzgajivači na farmama se razlikuju po stupnju znanja i vještina u proizvodnji, ali i upravljanju farmom. Za dobru poslovnu odluku potrebno je i dobro poznavati kretanje troškova proizvodnje na farmi, a napredniji pristup je korištenjem složenijih matematičkih metoda. Naravno da se od naših uzgajivača ne očekuje visoka razina ekonomskih znanja „sad i odmah“, ali tu smo da ih ohrabrujemo da uvijek idu malo dalje, korak više, u korištenju različitih alata kojima mogu pozicionirati vlastitu proizvodnju tako da bude konkurentna i profitabilna. Pogotovo je to važno u uvjetima kakvi su ove godine, kad zbog suše rastu cijene inputa (stočna hrana, ali glavni inputi vlastite proizvodnje stočne hrane – sjeme i gnojivo). Za planiranje i ostvarivanje planiranog dohotka je vrlo važno poznavati osnovne odnose troškova i prihoda na farmi, te prema njima odrediti stupanj intenzivnosti proizvodnje u narednom razdoblju. Upravo o načinima prevladavanja šteta nastalih u razdoblju ovogodišnje suše planiranjem proizvodnje u slijedećoj godini nas je u svom radu podučio profesor Grgić.
 

Istraživanja općenito, pa tako i ona u mljekarstvu, mogu biti: temeljna (fundamentalna), koja doprinose osnovnom znanju i teoriji, razvojna (npr. razvoj proizvoda) te akcijsko-istraživačka (rješavanje konkretnog problema: problem-rješenje). Razvijenost neke zemlje, između ostalog, mjeri se brzinom kojom se neka nova znanstvena spoznaja primjeni u praksi (proizvodnom procesu), a koja može imati utjecaj na rješavanje nekog praktičnog problema. Što je vrijeme potrebno da se nova spoznaja primjeni u praksi kraće, to je neka zemlja razvijenija. Na žalost, kroz neposredni rad s proizvođačima/prerađivačima mlijeka vidljivo je da mnogi naši praktičari ne primjenjuju niti već odavno potvrđena znanja, već eksperimentiranjem – metodom pokušaja i pogrešaka, uče na vlastitim greškama ono što je odavno poznato. Koliko je takav način „učenja“ skup gotovo svatko tko se okušao u proizvodnji i preradi mlijeka dobro zna. Prema tome, o čemu ovisi brzina prijenosa znanja s onog tko stvara nova znanja na onog tko znanje treba primijeniti? Prije svega o suradnji između znanstvenih i stručnih institucija te mljekarske proizvođačko-prerađivačke prakse. Ako je spomenuta suradnja dobra, tada je moguća brza transformacija i primjena nove (i stare) znanstvene spoznaje u praktičnu proizvodnju. Ako je spomenuta suradnja slaba, vrijeme primjene je dugo, a napredak je spor. Prema tome, znanje bez primjene nije znanje. S druge strane, proizvodnja bez primjene, do sada dokazanih temeljnih postulata struke i novih znanja može biti neprofitabilna, sa često poznatim ishodom – prekidom proizvodnje. O važnosti usvajanja i primjene novih saznanja u sirarstvu kroz primjere u praksi nas je kroz svoje predavanje upoznao profesor Kalit.
 

Za stavljanje ovčjeg i kozjeg sira na tržište, neophodno je postići standarde koji će garantirati da ovi proizvodi neće predstavljati opasnost za zdravlje potrošača. Ujedno, postizanje poželjnih standarda zdravstvene ispravnosti sireva garantira proizvođaču dobru reputaciju i gradi povjerenje kod potrošača. Nasuprot tome, čak i blage stomačne tegobe dovoljne su da potrošača zauvijek odbiju od kupovine pojedinih proizvoda. Nasuprot uvriježenom razmišljanju, najrizičnije namirnice za ljudsko zdravlje dolaze nam iz skupine tzv. „zdrave hrane“. Tako prema istraživanju Center for Science in the Public Interest (SAD) sir zauzima visoko šesto mjesto na „top 10“ ljestvici najrizičnijih namirnica s 83 epidemija i 2.700 oboljelih u posljednjih desetak godina u SAD-u. Profesor Antunović je u svojem predavanju označio najčešće izvore kontaminacije mlijeka i mliječnih proizvoda, ta dao osnovne smjernice kako uvođenjem i pridržavanjem načela dobre higijenske prakse i HACCP sustava u proizvodnji ovčjih i kozjih sireva unaprijediti sustav osiguranja zdravstvene ispravnosti proizvoda, čime si proizvođači smanjuju rizik od stavljanja zdravstveno neispravnih proizvoda na tržište i jačaju svoju reputaciju.
 

Zahvaljujući razumijevanju i značajnim ulaganjima Primorsko-goranske županije, poljoprivreda na brdsko-planinskom i području zaobalja Primorsko-goranske županije sustavno se podupire i razvija sve od 2000. godine kada je na inicijativu PGŽ i nekoliko lokalnih samouprava sa navedenog područja osnovana Ustanova Centar za brdsko-planinsku poljoprivredu Primorsko-goranske županije. Kasnije se Centru pridružuju i ostale općine i gradovi tako da trenutno rad Centra podržava dvadeset i devet jedinica lokalnih samouprava sa područja Primorsko-goranske županije na čelu sa Županijom. U cilju promocije obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja se bave proizvodnjom sira, razvoju dodatne destinacije u turističkoj ponudi, povezivanju tradicije i turizma, te u cilju bolje povezanosti gospodarstava na tržišnim osnovama, Centar je osmislio i realizirao „Ceste sira Primorsko-goranske županije“ kao krunu rezultata rada na projektu. U svom predavanju autor nas je upoznao sa aktivnostima centra pri realizaciji projekta kao i dobrobitima koje imaju proizvođači sira koji su uključeni u ovaj vid promocije obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.
 

Artritis encefalitis koza (AEK) je neizlječiva virusna bolest koza koja uzrokuje velike štete u uzgojima mliječnih koza. Štete se očituju: uginućem jaradi, smanjenom mliječnosti, povišenim brojem somatskih stanica, mastitisima, promijenjenim kemijskim sastavom mlijeka, upalom zglobova, šepanjem, smanjenom konverzijom hrane. Bolest je prisutna u većini mliječnih stada širom Hrvatske. U prilog tome govore rezultati Programa utvrđivanja prevalencije artritisa i encefalitisa koza u Republici Hrvatskoj koji je proveden 2011. godine u većem broju stada koza u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Utvrđeno je da su sva stada uključena u istraživanje pozitivna na prisutnost AEK. Na problematiku prisutnosti i šteta koje uzrokuje AEK pisano je nekoliko puta u Ovčarsko-kozarskom listu, a bolest je bila tema nekoliko predavanja uzgajivačima koza između ostalih i na Savjetovanjima uzgajivača ovaca i koza Republike Hrvatske 2007. i 2011. godine. Stručnjaci Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog veterinarskog instituta proteklih nekoliko godina provode istraživanje o AEK u uzgojima koza kojemu je osnovni cilj pored prisutnosti bolesti utvrditi i štete u proizvodnji. Dosadašnji rezultati su poražavajući jer osim što je većina stada pozitivna, unutar stada je veliki broj zaraženih životinja. Utvrđeno je da su pojedinim stadima zaražene sve koze, a napomenut ćemo da se u pojedinim stadima nalazi preko 100 grla u laktaciji. Iz svega navedenog javila se potreba izrade i provedbe Nacionalnog programa iskorjenjivanja artritisa encefalitisa koza u Republici Hrvatskoj. O onome što čeka uzgajivače koji se odluče uključiti u ovaj projekt nas je upoznao docent Kostelić u svom radu.
 

Grebež ovaca je bolest središnjeg živčanog sustava ovaca koja spada u grupu bolesti poznatih kao transmisivne spongiformne encefalopatije (TSE). U istu grupu spadaju i neke bolesti čovjeka, od kojih je najpoznatija Creutzfeld-Jakobova bolest, ali i bolest kravljega ludila, za koju je dokazano da se može prenijeti na čovjeka, te u nekoliko mjeseci završava neminovnom smrću. Upravo je bolest kravljega ludila – goveđa spongiformna encefalopatija (GSE) i činjenica da se može prenijeti na čovjeka dala veliko značenje čitavoj grupi ovih bolesti, a time i grebežu ovaca. Kako su relativno česta pitanja uzgajivača ovaca vezana uz ovu bolest, autor se odlučio opisati bolest te se posebno osvrnuti na veterinarske propise koji se odnose na ovu bolest ovaca.
 

U vrijeme suše, te naročito nakon sušnog razdoblja, hranidba životinja predstavlja poseban izazov proizvođačima jer trebaju osigurati dovoljno hrane za svoje životinje, kako bi im osigurali sve potrebne hranjive tvari. Osim smanjene količine krmiva na vlastitom gospodarstvu, poseban problem predstavlja i manjak krmiva na tržištu, što je posljedično povezano i s povećanjem cijene hrane za životinje. Stoga je autor u svom predavanju pokušao predstaviti i objasniti upotrebu nekih novih i manje uobičajenih krmiva kako bi nakon proteklog razdoblja i za budućnost proizvođači mogli maksimalno iskoristiti vlastiti potencijal i znanja u hranidbi životinja i dohodovno se nastaviti baviti svojim plemenitim zanimanjem.
 

Svjedoci smo sve češćih pojava sušnih i izrazito sušnih godina. U posljednjem desetljeću jako suhe godine su bile 2000., 2003., 2007., a i posljednje dvije godine (2011. i 2012.) mogli bismo okarakterizirati kao katastrofalno suhe. Posljedice viših temperatura zraka i manjih količina i nepravilnog rasporeda oborina su ranije kretanje vegetacije, brži prolazak biljaka kroz fenofaze rasta i razvoja, smanjena lisna masa koja je najvrjedniji dio voluminozne krme, smanjen prinos, slabija kakvoća krme itd. Proizvođači nisu u mogućnosti spremiti dovoljno krme za zimsku hranidbu, a nema dovoljno krme ni za pašu tijekom sezone. Najčešće se dobije 1 otkos, često puta smanjen i za 50%, a na pašnjacima smo prisiljeni dobar dio vegetacijske sezone životinje prihranjivati konzerviranom krmom (sijeno, silaža, sjenaža), što znatno poskupljuje proizvodnju. U ovakvim sušnim godinama često puta preko ljeta, dohranom životinja, potrošimo veći dio spremljene krme za zimsku hranidbu. Ukoliko nismo u mogućnosti spremiti dovoljno voluminozne krme na vlastitim površinama moramo je kupiti na tržištu, a cijene sijena, travne ili kukuruzne silaže u ovakvim godinama „lete u nebo“. U svom radu prof. Leto nam je pokušao prezentiranjem kultura koje su otpornije na sušu ponuditi rješenje ovog problema.
 

Interval između mužnji je glavni čimbenik koji regulira količinu i kvalitetu proizvedenog mlijeka ukoliko su hranidba, dobrobit, zdravlje i okoliš životinja adekvatni. Interval između dvije mužnje pri mužnji i ovaca i koza je uobičajeno 12 sati. Utjecaj produženog intervala između mužnji također ovisi o vrsti, pasmini i genetskim karakteristikama životinje. Treba napomenuti da je mužnja najteži posao na svakoj farmi, te bi smanjenje tog posla svakako utjecalo i na kvalitetu života farmera. S obzirom na velik udio rada prilikom mužnje (više od 50% ukupnog posla na farmi), u Europi su počeli razmišljati o smanjenju broja mužnji na način da se količina pomuženog mlijeka, kao i njegova kvaliteta ne smanji. S tim u vezi razvijeno je par sistema mužnje sa različitim intervalima koji rezultiraju smanjenjem ljudskoga rada, tj. manjim brojem mužnji u odnosu na uobičajeni svakih 12 sati. Sve se to zbiva pod krilaticom novog načina upravljanja „minimalan trošak – maksimalna dobit“! Profesor Džidić nas je u svom predavanju upoznao s najčešćim načinima mužnje u svijetu, utjecajima smanjenog broja mužnji na količinu mlijeka i zdravlje životinja, a također nas je upoznao i s rezultatima pokusa u mužnji ovaca i koza koji se provode u Republici Hrvatskoj.
 

Zdravlje životinja najznačajniji je čimbenik uspješne stočarske proizvodnje, posebice u proizvodnji mlijeka i mliječnih proizvoda. Samo zdrava životinja može dati higijenski ispravan, zdrav i kvalitetan proizvod. Pitanje zdravlja životinja ima prije svega važnu javnozdravstvenu dimenziju, u smislu sigurnosti zdravlja ljudi. No za samog proizvođača jednako je važan i ekonomski učinak bolesti. Svaka bolest u većoj ili manjoj mjeri utječe na smanjenje proizvodnje, na kvalitetu proizvoda, kao i na iskoristivost ostalih elemenata koji su sastavni dio uspješne stočarske proizvodnje (prehrana, tehnološki postupci, genetski potencijal životinja). Iz tog razloga, zdravstveni statusi po pitanju pojedinih, osobito važnih bolesti, u pojedinih vrsta domaćih životinja regulirani su i zakonskim propisima, u cilju što učinkovitijeg zdravstvenog nadzora nad prometom živih životinja i njihovih proizvoda te sprečavanja pojave i širenja bolesti. U svom predavanju dr. Kiš je uzgajivače uputio u važnost provođenja prevencije bolesti u stadima ovaca i koza, a također i načinima dobivanja statusa slobodnog stada od pojedinih zaraznih bolesti.