Savjetovanje uzgajivača ovaca i koza u sklopu kojeg se organizira i Izložba hrvatskih ovčjih i kozjih sireva održano je u Rabu, u hotelu Valamar Padova, 24. i 25. listopada 2018. godine. Kao i svih dosadašnjih godina sudionici su mogli odslušati petnaest predavanja koja su održali stručnjaci s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Fakulteta agrobiotehničkih znanosti iz Osijeka, Veterinarskog instituta iz Zagreba, kao i organizatora Hrvatske poljoprivredne agencije. Važno je naglasiti da se program Savjetovanja, svake godine dogovara u suradnji sa uzgajivačima koji kroz svoja tijela saveza, ali i kroz postavljena pitanja uredništvu Ovčarsko-kozarskog lista aktivno sudjeluju u odabiru tema predavanja koja su tada od najvažnijeg interesa za uzgajivače ovaca i koza. Iz tog razloga ne čudi i ove godine veliki odaziv uzgajivača, tako da je u radu Savjetovanja sudjelovalo više od 200 aktivnih sudionika.

Savjetovanje nije mjesto na kojem se samo putem predavanja želi prenijeti znanje uzgajivačima, već je naglasak dan na vremenu između predavanja kada sudionici međusobno izmjenjuju iskustva, te razgovaraju sa predavačima o problemima koji se javljaju u njihovom stadu, vezanim uz hranidbu, reprodukciju, bolesti, proizvodnju mlijeka i sira.

Uz brojne sponzore čije je poslovanje vezano uz ovčarsku i kozarsku proizvodnju i 2018. godine u pokroviteljstvo su se uključili Ministarstvo poljoprivrede, Primorsko-goranska županija, grad Raba i općina Lopar. Prilikom svečanog otvorenja savjetovanja okupljene uzgajivače i stručnjake za ovčarsku i kozarsku proizvodnju pozdravili su predsjednik Hrvatskog saveza uzgajivača ovaca i koza gosp. Tomislav Vidas, zamjenik općine Lopar Dominik Paparić, te gradonačelnik grada Raba Nikola Grgurić. U ime Hrvatske poljoprivredne agencije i u ime Potpredsjednika Vlade i Ministarstva poljoprivrede, ministra Tomislava Tolušića dipl. iur., sudionicima savjetovanja obratio se ravnatelj Hrvatske poljoprivredne agencije doc. dr. sc. Zdravko Barać, te je proglasio 20. savjetovanje uzgajivača ovaca i koza i 19. izložbu hrvatskih ovčjih i kozjih sireva otvorenima.

Nazočni su imali mogućnost tijekom dva dana rada savjetovanja odslušati slijedeća predavanja:

Tatjana Sinković, dipl. ing. (Hrvatska poljoprivredna agencija): Aktivnosti Službe za razvoj ovčarstva, kozarstva i uzgoja malih životinja. U svom predavanju Načelnica Službe upoznala je uzgajivače sa brojnim aktivnostima odjela tijekom 2017. godine. Uz osnovne aktivnosti vezane uz provođenje uzgojno selekcijskih mjera temeljenih na osnovnim uzgojnim dokumentima „Programu uzgoja ovaca u Republici Hrvatskoj“, i „Programu uzgoja koza u Republici Hrvatskoj“ posebno je naglasila suradnju sa Hrvatskim savezom uzgajivača ovaca i koza na zajedničkoj organizaciji stočarskih izložbi, savjetovanja uzgajivača ovaca i koza i izložbe sira i drugih vrsta edukacija na kojima se nastoji članove saveza i ostale uzgajivače upoznati s najnovijim stručnim i znanstvenim dostignućima vezanim uz ovu proizvodnju. U tu svrhu je veliki značaj i izdavanja Ovčarsko-kozarskog lista, specijaliziranog časopisa koji izlaženjem svaka dva mjeseca redovito informira uzgajivače o novostima vezanim uz zakone i pravilnike koje objavljuje Ministarstvo poljoprivrede, novostima koje nam dolaze iz EU kao i svim drugim vijestima od značaja za ovčarsku i kozarsku proizvodnju.

Danijel Mulc dipl. ing.: „Trenutno stanje i budućnost sektora ovčarstva i kozarstva u EU“. Uzgoj ovaca i koza je jedan od najosjetljivijih stočarskih sektora u Europskoj uniji. Zbog brzog povećanja prosječne dobi uzgajivača i ozbiljnih kriza do kojih je proteklih godina došlo u pogledu zdravlja u stadima ovaca i koza, od 80-ih godina se broj grla smanjio za više od 25 milijuna. Premda na razini EU-a predstavlja samo 3,6 % ukupne vrijednosti proizvodnje mesa, s ukupno 98 milijuna grla, uzgoj ovaca i koza rasprostranjen je u velikom broju ruralnih područja, i to često u područjima koja imaju znatna prirodna ograničenja. Općenito gledajući, u ovčarsko-kozarskom sektoru proizvodnja ovčjeg mesa još uvijek ima najveću gospodarsku vrijednost, no u znatnom je padu, dok se povećala popularnost određenih mliječnih proizvoda koji se na fleksibilniji način prilagođavaju promjenjivim navikama potrošača. Kad je riječ o kozama, bilježi se porast ponude mliječnih proizvoda te izvoza jarećeg mesa u treće zemlje. Europska proizvodnja ovčjeg mesa zadovoljava svega 87 % vlastitih potreba, ali je ipak ovaj sektor izrazito podložan pritisku od uvoza iz određenih trećih zemalja kao što su Novi Zeland i Australija, s kojima je teško biti konkurentan u kritičnim trenucima prodajne godine (Uskrs i Božić). Osim problema vezanih uz sezonalnost proizvodnje, veliki strukturni nedostatak s kojim se ti sektori moraju suočiti je pad potrošnje ovčjeg i kozjeg mesa u Europskoj uniji, i to za 40 % u posljednjih 15 godina, s 3,6 kg po stanovniku na otprilike 2 kg danas. Baš zbog svih nabrojanih problema u ovčarskom i kozarskom sektoru, Europski povjerenik za poljoprivredu Phil Hogan je 2015. pokrenuo Europski forum za ovčje meso, koji je poslužio kao platforma za raspravu o budućim mjerama potpore tom sektoru, a preporuke foruma objavljene 2016. godine bi trebale osim za ovčje meso vrijediti i za kozje meso kao i za mliječne proizvode obaju sektora. Na osnovu brojnih dosadašnjih rasprava, studija, zaključaka, rezolucija koja su tijela Europske unije donijela, Odbor za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta je 26.10.2017. godine donio „Prijedlog rezolucije Europskog parlamenta o trenutačnom stanju i budućnosti sektora ovčarstva i kozarstva u Uniji (2017/2117(INI))“, koji bi trebao biti temeljni dokument za donošenje svih mjera i utvrđivanje politika vezanih uz budućnost ovog sektora.

Prof. dr. sc. Boro Mioč i sur. (Agronomski fakultet, Zagreb): „Uzgoj ovaca i koza u srodstvu“. Čovjek stoljećima uzgaja životinje nastojeći iz godine u godinu, iz generacije u generaciju dobiti proizvodno učinkovitija, otpornija i zdravija grla u određenim okolišnim uvjetima. I može se zaključiti da je u tome i poprilično uspio jer je sadašnja proizvodna učinkovitost većine pasmina i stada znatno veća od one prethodnih generacija u bližoj i daljnjoj prošlosti. Međutim, i dan danas, uzgajivači i stručna javnost streme uzgoju superiornih grla u odnosu na njihove pretke. Uzgoj se domaćih životinja temelji na sustavnom sparivanju (združivanju genetskih osnovica) jedinki odabranih za roditelje buduće generacije potomaka s nasljednom osnovicom koja će najbolje odgovarati zadanom uzgojnom cilju. Primjena odgovarajuće uzgojne metode omogućava sustavni utjecaj na nasljednu osnovicu potomaka te genetsko formiranje svake nove generacije. Iako su parenje (osjemenjivanje) i selekcija dva potpuno različite pojma, sastavni su i temeljni dijelovi svake stočarske proizvodnje. Selekcija podrazumijeva postupke i načine odabira životinja (roditelja) za pripust/osjemenjivanje i proizvodnju slijedeće generacije, dok se sustav sparivanja odnosi na metode uzgoja odabranih jedinki. I upravo o odabiru metode ovisi kako će se roditeljski aleli (geni) kombinirati i prenositi na potomstvo. U uzgoju domaćih životinja prakticiraju se dvije uzgojne metode i to su: uzgoj u čistoj krvi i križanje.

Dr. sc. Marija Špehar (Hrvatska poljoprivredna agencija): „Uvažavanje inbridinga pri genetskom vrednovanju i primjena u praksi“. Unaprjeđenje stočarske proizvodnje sa genetskog stajališta ima za cilj odabrati (selekcionirati) najbolje životinje za gospodarski značajna svojstva kao što su svojstva mliječnosti i mesnatosti. U današnjoj selekciji, uzgojne vrijednosti (UV) koriste se kao glavni kriterij odabira životinja u stadu kako bi u slijedećoj generaciji potomaka dobili životinje sa boljim proizvodnim rezultatima. Pored korištenja UV bitno je i uvažavanje inbridinga kako bi se izbjegle negativne posljedice sparivanja u srodstvu. Cilj ovog rada je predstaviti izračun UV, koeficijenta srodstva i inbridinga sa svrhom postizanja što većeg genetskog napretka uz što manji porast uzgoja u srodstvu.

 Prof. dr. sc. Velimir Sušić i sur. (Veterinarski fakultet, Zagreb): „Uzgoj ženskog pomlatka – izazov za buduću proizvodnost stada“. Ženski pomladak za rasplod je ključni čimbenik pri dugoročnom planiranju veličine i proizvodnosti stada. Iako postoji mogućnost kupnje, uzgajivači ovaca i koza češće se odlučuju sami uzgojiti ženski pomladak za rasplod. Prvenstveni razlozi za to su smanjenje troškova i rizika koji se javljaju dovođenjem životinja koje potječu iz drugih stada. Postupci sa ženskim pomlatkom za rasplod mogu se značajno razlikovati ovisno o proizvodnom cilju, intenzitetu proizvodnje i biološkim karakteristikama pasmine.

 Prof. dr. sc. Josip Leto (Agronomski fakultet, Zagreb): „Priprema travnjaka za zimu“. Bez obzira koliko smo krme spremili sa svojih travnjaka, jesen je vrijeme kad ih trebamo pripremiti za mirovanje, odnosno za zimu. Mnogi napasuju svoje životinje do prvih snjegova, što svakako nije preporučljivo, jer u konačnici rezultira slabljenjem travnjaka i nižim prinosima u narednim godinama.

Jedna od mjera u osiguranju dugotrajnog i kvalitetnog korištenja travnjaka (ali i DTS/TDS, te monokultura trava i djetelina) je njihova priprema za zimu. Obzirom da uobičajena praksa korištenja travnjaka do kasne jeseni znatno snizuje njihovu kvalitetu i trajnost, o njezi i pravilnom gospodarenju travnjacima treba voditi računa i na vrijeme poduzeti sve potrebne  mjere.

Kod travnjaka koji se prvenstveno kose treba voditi računa o gnojidbi i datumu predzadnjeg i zadnjeg otkosa, a kod pašnjaka o gnojidbi i datumu zadnjeg napasivanja, te o sanitarnoj košnji na kraju vegetacijske sezone.

Prof. dr. sc. Zvonko Antunović (Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek): „Nusproizvodi prehrambeno-prerađivačkih industrija biljnog podrijetla u hranidbi ovaca“. Hrana i hranidba imaju istaknuto mjesto u stočarskoj proizvodnji pa tako i u ovčarstvu. Od ukupnih troškova proizvodnje u ovčarstvu oko 70% otpada na hranidbu. Poznavanjem kvalitete krmiva i njihovim pravilnim korištenjem u obrocima, dolazi do produktivnije i ekonomski učinkovitije proizvodnje. Znati čime i kada hraniti ovce te poznavati njihove hranidbene potrebe vrlo je važno za uspjeh ovčarske proizvodnje. Odabir i kvalitetu krmiva u hranidbi ovaca, dobrim dijelom diktiraju anatomsko-fiziološke osobine probavnog sustava, dob ovaca, godišnja dob, klima, dostupnost krmiva i dr.

Doc. dr. sc. Goran Kiš (Agronomski fakultet, Zagreb): „Principi sastavljanja krmnih smjesa i obroka za ovce i koze“. Da bismo postigli najbolju proizvodnju iz našeg stada ovaca ili koza, moramo im pružiti optimalnu hranidbu tijekom cijele godine. Nažalost, neka od najkritičnijih razdoblja u proizvodnom ciklusu su i one tijekom kojih nam pašnjaci nisu dostupni ili nisu na svom vrhuncu. To znači da ćete morati dodatno hraniti životinje da biste zadržali željenu produktivnost. Nažalost, troškovi dopunskih krmiva su visoki, te svaka prekomjerna i neuravnotežena hranidba ovaca i koza ne samo da će potratiti hranu i novac, već može uzrokovati probleme, osobito u vrijeme ili oko poroda. Tu nam se postavlja jedno logično pitanje: „Kako podmiriti sve hranidbene potrebe životinja bez trošenja više novca nego što moramo?“ Odgovor je jasan; uravnoteženom hranidbom.

Prof. dr. sc. Zoran Grgić i sur. (Agronomski fakultet, Zagreb): „Ekonomska učinkovitost držanja koza u konvencionalnim i ekološkim uvjetima“. Stav društva prema poljoprivredi, pogotovo prema stočarstvu i držanju životinja se dramatično promijenio tijekom proteklih desetljeća. Tako više nije samo važno, što i koliko se proizvodi, nego i kako, odnosno na koji način se proizvodi. Zaštita okoliša, poboljšanje dobrobiti životinja i održivi ruralni razvoj postali su jako važni u EU nakon reforme zajedničke agrarne politike 1992. godine, a sve je više vidljivo kako će Zajednička agrarna politika nakon 2021. godine posebno uvažavati kvalitetu na uštrb kvanitete proizvodnje.

U ekološkom ili organskom uzgoju je jedan od ciljeva ostvariti dobrobit životinja u proizvodnji proizvoda za tržište, makar se pri tome ne iskorištavao puni genetski potencijal. U ovakvom načinu proizvodnje nisu dopušteni ograničenje slobode kretanja (držanja životinja povezana unutar staje, držanje životinja u stajama tijekom cijele godine), uskraćivanje prirodnih utjecaja svijetla (uzgoj mora pratiti prirodnu izmjenu svijetla i tame kod izmjene dana i noći), kao i  nesocijalan način uzgoja (ne dopuštanje kontakta sa životinjama iste vrste ili prisiljavanje na prebliske kontakte (npr. pri uzgoju velikog broja jedinki na maloj površini staje).

 Prof. dr. sc. Samir Kalit (Agronomski fakultet, Zagreb): „Kako proširiti asortiman u proizvodnji sireva koristeći specifičnosti sirarstva istočnog Mediterana“. Prerada mlijeka na mjestu proizvodnje, odnosno na gospodarstvu, a koja se najčešće odvija u objektima odobrenim pod posebnim uvjetima, u pravilu podrazumijeva i izravnu prodaju vlastitih mliječnih proizvoda. Prerađivači mlijeka koji se nalaze na području gdje se proizvode tradicionalni sirevi kao što su Paški sir, Krčki sir ili Istarski sir često nemaju većih poteškoće sa prodajom vlastitih sireva koji su svojim geografskim nazivljem već poznati ciljanoj populaciji potrošača u Hrvatskoj, a i šire. Međutim, oni prerađivači mlijeka koji se nalaze na područjima gdje se tradicionalno sirarstvo nije razvilo do te mjere da proizvode robnu marku sira „koji svojim imenom prodaje sam sebe“, mogu imati poteškoća kako kroz izravnu prodaju prodati sve proizvode proizvedene na gospodarstvu iz vlastitog mlijeka. Ukoliko se gospodarstvo bavi izravnom prodajom, širi asortiman  značajno povećava potencijal izravne prodaje. Prema tome nije uvijek moguće prodati svo mlijeko proizvedeno na gospodarstvu kroz mliječne proizvode izravnom prodajom ukoliko se u objektu proizvodi svega nekoliko vrsta mliječnih proizvoda. Što je izbor širi, to je vjerojatnost da će kupac pronaći nešto iz asortimana za sebe i kupiti neki od proizvoda. Stoga, u interesu je prerađivača mlijeka koji se ujedno bave i izravnom prodajom imati što širi asortiman mliječnih proizvoda.

 Dr. sc. Branko Šoštarić (Hrvatski veterinarski institut, Zagreb): „Pobačaji u ovaca i koza“. Pobačaji u svih proizvodnih vrsta domaćih životinja, pa tako i u ovaca i koza predstavljaju značajni  gospodarski gubitak u praktički svim zemljama svijeta u kojima je stočarstvo  privredna djelatnost čak i nižeg intenziteta. U zemljama  koje su u stočarskom smislu visoko organizirane poznati su s priličnom točnošću i financijski  gubici zbog pobačaja po vrstama uzgajane stoke. Štoviše procjene su načinjene ne samo za određenu vrstu stoke, već  i za pojedine uzročnike pobačaja kod dotične vrste. Tako je primjerice Ujedinjeno Kraljevstvo procijenilo da zbog specifičnog pobačaja u ovaca uzrokovanog  mikroorganizmom Clamydiophila abortus  uzgajivači u neposrednim štetama gube 15 milijuna funti godišnje. Ovom broju treba pribrojiti troškove liječenja ovaca zbog komplikacija vezanih uz pobačaj kao i izdatke zbog  problema u javno zdravstvenom smislu.

 Izv.prof.dr.sc. Antun Kostelić (Agronomski fakultet, Zagreb): „Bolesti probavnog sustava ovaca i koza“. U proteklom razdoblju u Hrvatskoj je zabilježen veći broj uginuća u stadima ovaca i koza, a uzrok je bio u pogrešnoj hranidbi. Pored odgovarajućeg smještaja, kvalitetna hranidba je osnova preventive niza bolesti koje mogu uzrokovati gubitke u proizvodnji. Ti gubitci se očituju smanjenim prirastom i mliječnosti, lošim sastavom mlijeka, a vrlo često i uginućem. Uzgajivači zanemaruju važnost hranidbe ne samo s gledišta proizvodnosti (npr. mliječnost) nego kao potencijalni uzrok pojave bolesti. Najčešće pogreške u hranidbi su loša kvaliteta krmiva (sastav i higijenska ispravnost), pogrešan sastav i redoslijed obroka. U pojedinim slučajevima pogrešan sastav krmne smjese uzrokovao je uginuće ovaca (npr. trovanje bakrom).

Prof. dr. sc. Albert Marinculić i sur. (Veterinarski fakultet, Zagreb): „Praživotinje – sitne ali bitne za zdravlje ovaca i koza“. Praživotinje, vrlo sitna  golim okom nevidljiva bića su svuda oko nas. Sjećamo se školskih klupa i priča o potpuno bezazlenim amaebama i euglenama, no na našoj planeti nalazimo i one zbog kojih gotovo svake minute umire neko pothranjeno dijete negdje u dalekoj Africi i Aziji.  Iako ih  čovječanstvo  poznaje  65 000 vrsta, na svu sreću mnogo je manji broj opasnih za zdravlje ljudi i životinja.  Za nas i za naše životinje bezazlene praživotinje  naseljavaju  crijeva, a u preživača i predželuce. Naime, bez  njih preživači  ne bi mogli razgraditi brojne sastojke hrane, pa samim time ne bi bilo ni proizvodnje mlijeka, runa i drugih proizvoda. U naših ovaca i koza kao u drugih životinja i ljudi nalazimo i čitav arsenal onih koje nisu ni najmanje dobrodošle jer svojim umnažanjem značajno oštećuju organe i time doprinose gubicima u proizvodnji. U crijevu, plućima,  krvi  ovaca i koza nalazimo brojne vrste no ipak, samo su neke prepoznate kao problem. Među njima svakako treba istaknuti one koje uzrokuju tzv. kokcidiozu, crijevnu bolest pretetežito janjadi i jaradi.  U posljednje vrijeme se mnogo govori i o onima koje mogu naštetiti čovjeku poput toksoplazmoze koja je već dugo prepoznata kao jedan od mogućih uzroka pobačaja, malformacija ploda i smanjenih kognitivnih sposobnosti u djece. Janjad i jarad  je često „napadnuta“ kriptosporidijima. Naravno, tu su i neke novo prepoznate bolesti poput giardioze.

Prof.dr.sc. Marija Vučemilo: „Biosigurnost na farmama ovaca i koza“. Biosigurnost možemo definirati kao provedbu niza mjera kojima se spriječava unos uzročnika zaraznih bolesti u uzgoj životinja, odnosno širenje uzročnika bolesti među životinjama i stadima. Poznato je da stočarska proizvodnja podrazumijeva držanje velikog broja životinja na relativno malom prostoru, te da takav način proizvodnje stavlja pred suvremenu veterinarsku znanost i praksu čitav niz novih problema u smislu povećanja proizvodnih sposobnosti životinjskog organizma, a tu su i problemi zdravstvene zaštite. S tim u vezi u velikim aglomeracijama naglasak je na  zaštiti i primjeni preventivnih mjera.

Devetnaesta izložba hrvatskih ovčjih  i kozjih sireva

U okviru „Dvadesetog savjetovanja uzgajivača ovaca i koza u Republici Hrvatskoj“ i „Devetnaeste izložbe hrvatskih ovčjih i kozjih sireva“, održano je i ocjenjivanje senzorne kakvoće hrvatskih ovčjih i kozjih sireva. Organizator ocjenjivanja bila je Hrvatska poljoprivredna agencija, Služba za razvoj ovčarstva, kozarstva i uzgoja malih životinja. Stručno povjerenstvo u sastavu, predsjednica povjerenstva Prof. dr. sc. Jasmina Havranek, članovi povjerenstva Prof. dr. sc. Neven Antunac, Prof.dr.sc. Samir Kalit, Dr.sc. Nataša Mikulec, Stanka Podkrajšek, dipl. ing. (Slovenija), Bogdan Perko, dipl.ing., (Slovenija), Danijel Mulc, dipl. ing., te Dolores Barać, dipl. ing., ocijenili su 04. listopada 2018. godine u Jazbini, na pokušalištu Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dostavljene proizvode od ovčjeg i kozjeg mlijeka.

Na senzorno ocjenjivanje kvalitete dostavljeno je ukupno 47 proizvoda od toga 34 iz kozjeg, te 13 iz ovčjeg mlijeka. Senzorna ocjena obuhvaćala je ocjenu vanjskog izgleda sira, mirisa, stanje sirnog tijesta (konzistencija), okusa sira. Kvaliteta proizvoda utvrđena je temeljem postignutog broja bodova, prema 20 bodovnom sistemu, a u skladu s “Pravilnikom za ocjenjivanje kakvoće mlijeka i mliječnih proizvoda”.

Od ocijenjenih 47 proizvoda, 43 su sirevi, 2 jogurta i 1 kefir. Od 47 ocijenjena proizvoda, 16 je polutvrdih, 13 tvrdih, 7 mekih, 7 svježih, 2 jogurta i 1 kefir.

Kvaliteta proizvoda utvrđena je temeljem postignutog broja bodova, prema 20-bodovnom sustavu, a u skladu s „Pravilnikom za ocjenjivanje kakvoće mlijeka i mliječnih proizvoda“.

Dodijeljeno je 45 odličja: 24 zlatnih, 18 srebrnih i 1 brončano te su proglašena dva šampiona jedan u kategoriji ovčjih sireva te jedan u kategoriji kozjih sireva.

Prema čl. 21. Pravilnika za ocjenjivanje kakvoće mlijeka i mliječnih proizvoda, odlukom Stručnog povjerenstva:

ŠAMPIONOM OVČJIH SIREVA ovogodišnjeg ocjenjivanja proglašen je PAŠKI SIR proizvođača OPG Franjo Zubović iz Kolana

ŠAMPIONOM KOZJIH SIREVA ovogodišnjeg ocjenjivanja proglašen je DIMLJENI KOZJI SIR proizvođača OPG Moravec iz Nove Vesi Petrijanečke

O rezultatima ovogodišnje ocjene sireva nazočne uzgajivače je izvijestio Prof. dr. sc. Samir koji je naglasio visoku kvalitetu ocjenjenih proizvoda. I ove godine svoje sireve su mogli prijaviti samo proizvođači čiji su objekti registrirani pri Ministarstvu poljoprivrede i koji u svom radu zadovoljavaju sve uvjete koje takva registracija zahtjeva. Iz tog razloga nije niti čudno da su i ove godine svi sirevi bili vrhunske kvalitete koja i kazuje da svi proizvođači koji su svoje sireve predali na ocjenjivanje poštuju osnovne kriterije kakvoće mlijeka koje koriste za preradu u sir. Povjerenstvo je ukazalo na činjenicu da je i ove godine gotovo 100% prijavljenih proizvoda dobilo neko od priznanja.

Popis izlagača sireva s ostvarenim nagradama: